Novosti Tin Ujević

Naslovnica -> Novosti

Obljetnica smrti

Podijelite na Facebook

"Dok sam živ, ne date mi ni stan, a kad umrem, dat ćete mi cijelu ulicu." – izjavio je Ujević prilikom neuspješnog traženja stana, možda i nesvjestan koliko je dobro opisao vlastiti život i veličinu koja je uočena posmrtno. Zanimljivo je da o najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća ne postoji ni jedna kvalitetna monografija te da za života nije dobio ni jednu nagradu. Piše između ostalog na www.knjizevne-kriticarije.com

Ova konstruktivna kritika je svakako poticaj.

Dodajmo,

Tin UJEVIĆ, ( 5. srpnja 1891. – 12. studenog 1955.), "Ispit savjesti" . (Nakon pariških intimnih i političkih lomova, ‘jednog čudnog i teškog jesenjeg dana 1919. u Zagrebu’ Ujević je ispisao svoju duboku ispovijest ‘Ispit savjesti’.) od "Ispita savjesti", prošlo je punih 100 godina...

..."Nije li nas dakle stid jesti kruh, a ne raditi, piti vodu i vino, a ne oduševljavati i ne biti oduševljen, imati odjeću i obuću, a ne imati milosrđa, imati sobu, svjetlo i ogrjev, a ne biti stvaratelji, djelitelji, okupljači, osloboditelji? Nije li nas dakle stid što smo na slobodi, a ne mislimo na one što su u tamnici? Što smo u biblioteci, a ne mislimo na one u tvornici? Što smo na ulici, a ne mislimo na one što su koncentrirani u logorima? Što smo u pozadini, a ne mislimo na one na putu? Nije li nas dakle stid što smo djeca radnika i seljaka, a preziremo i odnemarujemo radnike i seljake? Nije li nas dakle stid što smo daroviti, a neplodni? Što za jedno veče potrošimo više soli negoli je stavimo u jedan svezak. I što svoje najljepše, najčasnije ideje potrošimo po kafanama u dokonim ćaskanjima koja možda stvaraju besjednike, ali ne potpune ljude i čelične karaktere.

Ustanimo jednom za ljudsku dušu, za otkupljenje čitavog čovjeka, svečovjeka, moralnog i ekonomskog, navijestimo rat svim tiranijama, svim buržoazijama svijeta, svim tlačiteljima jezika, naroda i plemena! Razrušimo granice mržnje i međašnike predrasuda; organizirajmo legije nauke i duhovnog oslobođenja. Budimo jednom na koncu konca ono što nijesmo nikada integralno bili, ali budimo to ovaj put integralno: BUDIMO LJUDI!

 

Uspavanka iz Krivodola Tin UJEVIĆ, ( 5. srpnja 1891. – 12. studenog 1955.)

...Ali najveće čudo, ljepota ljepotâ, to će biti djevičanska svetkovina zastajalih voda. Od blata, potoka,

kanala, rijeka i jezera zasjat će odsjevi čarobnih ogledala, vidovita isparavanja u svijet halucinacija,

preobraženje protega u svijet višeg iskustva.

I pošto si sa sviješću dobre i duboke životinje gledao prve bademe u kruni bijeloga cvijeta, doznat

ćeš za pijanstvo bolje od vina i duhana;

sjetit ćeš se prve noći kada si, pod borom i hrastom, uz listak grabova grma što u vatri mirisavo

dimi, premda nije čempres, iz blisko odsječene daljine, pod najvećim brojem zvijezda,

preko brda i polja, kao basnu pravog Istoka, ugledao i posmatrao IMOTSKI u vidu nage ljepotice

protegnute na logu od leopardova krzna i mirisa, posute biserjem po raskošnom tijelu:

i znat ćeš da si tada otkrio vile i vilenjake, ali da vještica, vukodlaka i vampira još nisi upoznao...

...nevini božanski sin prirode, razgaljuje kroz mliječne visove u smislu obećanja;

najmlađe sunce u žaru i srcu plamenog suncokreta, da prospe plave, plave ljubičice i plave, plave

rasplinute - čupave? - kaćune.

Eto iz vreloga bedra i usijane kičme stara Majka s djevičanskim likom htjede da najavi bogatstvo

sirotinje i blaženost onih što ničega nemaju (pa im ipak pripada i nebo i zemlja);

jer je htjela da opiše značenje i silu sitnih vlati i trava, i da vrati sok izgubljenih stvari kakve jesu:

Ljubav i Dobrota...

Spavaj, spavaj, dijete. Sreće ćeš ionako imati samo dok spavaš; a srca i duše samo bezazlenošću.

Jer evo si vidio vile i vilenjake, ali vještica i zloduha nad kolijevkom nisi vidio. I snatrio si Gospe s

očima iz tvojega sela i stasom iz kola na sajmu u Podbablju.

Neće te razmaziti med i svila iz Bagdada i Damaska; nego ćeš sa žuljevitim rukama da se znojiš za

hljeb...

foto: Mijo Zidar, izvor https://www.knjiznica-imotski.hr/novost-grad-to-smo-mi

I još danas iz Kolajne

***

Uhapšen u svojoj magli,

zakopčan u svojem mraku,

svako svojoj zvijezdi nagli,

svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine

djetinjastih blagostanja,

srećne mrene i dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,

i na munju koja prijeti,

naša blaga Nada vrišti;

biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha

među nama jednog sveca,

treba i bez bijela ruha

biti djeca, biti djeca

(Kolajna 1920.)

GALERIJA SLIKA


POVIJEST 154 GODINE TRADICIJE GRADSKA KNJIŽNICA DON MIHOVIL PAVLINOVIĆ

Želim znati više o povijesti →