Knjiga "Matija" je žanrovski najbliža dnevniku, ali je istodobno i intimna ispovijest, dokument vremena, te duboko potresna knjiga o roditeljskoj ljubavi i nenadoknadivom gubitku. Renomirani hrvatski novinar Drago Hedl u njoj progovara o samoubojstvu svoga sina Matije, doktora biokemije i znanstvenika na američkom Yaleu — mladića čija je karijera bila iznimna, a budućnost obećavajuća.
Hedl piše bez patetike, bez dramatizacije, bez literarnih ukrasa. Njegova rečenica je kratka, jasna, gotovo ogoljena — kao da se svaka riječ boji da će povrijediti ono o čemu govori. Upravo ta suzdržanost čini knjigu snažnom: bol se ne izgovara, ona se osjeća.
Knjiga je strukturirana kao niz zapisa, misli, kratkih refleksija. Hedl bilježi:
trenutke koji ga vraćaju sinu,
svakodnevne situacije koje odjednom bole,
razgovore koji su se mogli dogoditi,
tišine koje su ostale.
Dnevnički oblik omogućuje mu da govori onako kako se tuga doista javlja: ne linearno, ne uredno, nego u valovima, u iznenadnim lomovima, u sitnicama koje postaju nepodnošljive.
Matija, mladi znanstvenik s Yalea, prikazan je kao čovjek iznimne inteligencije, ambicije i dobrote. Hedl ga ne mitologizira; on ga pamti. Kroz fragmente, uspomene, fotografije, poruke, te bilježi:
njegovu znanstvenu strast,
profesionalni uspon,
ljudsku toplinu,
i nevidljivi teret koji je nosio.
Tragedija je utoliko veća što je Matija bio čovjek koji je „imao sve“ — a ipak je nosio nešto što nitko nije vidio.
U knjizi nema odgovora. Hedl ne traži krivca, ne traži uzrok, ne traži racionalno objašnjenje. On piše da bi preživio. Piše da bi se prisjetio. Piše da bi sačuvao ono što je ostalo.
U tom smislu, knjiga je i svjedočanstvo o roditeljskoj ljubavi: o tome kako se čovjek pokušava pomiriti s nečim što se ne može pomiriti.
Miljenko Jergović je o knjizi rekao:
"To je knjiga o ocu i sinu. I knjiga o tome koliko je život lijep. I koliko u životu boli sve što je lijepo."
Ta rečenica sažima cijeli Hedlov tekst. Matija je knjiga o ljepoti koja je postala bol, o ljubavi koja je ostala bez adresata, o životu koji se nastavlja iako više nije isti.
Matija je jedna od najintimnijih, najiskrenijih i najpotresnijih knjiga suvremene hrvatske književnosti. To je dnevnik tuge, ali i dnevnik ljubavi. Hedl je napisao knjigu koja ne traži suze, ali ih izaziva; knjigu koja ne traži razumijevanje, ali ga potiče; knjigu koja ostaje u čitatelju kao tiha, ali trajna prisutnost.
Marija Jović
Podijelite na Facebook