Kolajna – Mjesto koje spaja Kolajna - Mjesto koje spaja

Naslovnica -> Novosti

Novi knjižničin portal Kolajna - Mjesto koje spaja, sastojat će se od informacija i prikaza kulturnih i kultnih biljega s puta po Imoti. Prigoda je to za ponudu velikog kulturnog potencijala. Nadamo se da će biti inspirativan, poticat će kulturu čitanja, njegovanja, promicanja blaga riječi. A čemu čitanje poezije? Ono nam, nama samima, pokazuju put do nas samih. A to je ono najvažnije.

Podijelite na Facebook

Taj prostor koji je nadsvođen čistim zvjezdanim nebom, u kojem se još uvijek nalazi neiskopani biser, sa svojim ilirskim gomilama, nerazjašnjenim stećcima, čarobnim vodama koje se kao nevidljive, kao osmijeh, pojave na licu zemlje, pa nestanu, neomeđen i nesiguran, zacijelo je blagoslovljen za bogate gejzire riječi koje su oduvijek izvirale  posvuda i tekle njime. I nekada davno, kada su nastajale uz zvuke vrimena i neba, i čežnje, uz prangije i dodir boli.

Kukavica goru razgovara,

Ko će tebe, moja majko stara!

***

Pa kada danas kreneš putom od Vrulje na Dubcima  preko Gata, Lovreća i Imotskoga prema dolini Neretve, susretat ćeš ih uz put, poput kolajne, nanizani su kulturni i prirodni spomenici prema kojima su nastale najljepše pjesme naših pjesnika.

Počinjemo od Vrulje u kojoj je našao inspiraciju za istoimenu zbirku pjesama Petar Gudelj, i Slimena, mjesta inspiracije kultne pjesme More Josipa Pupačića, kako je zapisao pjesnik Nikola Miličević, rođen u Poljičkoj Republici, koju ostavljamo na putu prema Raosovu Medovu Docu, odakle su nekoć odlazili prosjaci prema Jercegovini, a sam ih je pisac smjestio kao otisak prsta zajedno sa sudbinom,  pejsažom i mentalitetom  u neponovljivi roman Prosjaci i sinovi. Tom cestom put nas vodi prema Krivodolu odakle potječe otac Tina Ujevića, uz lovrećke stećke, preko Lovreća, u kojem se rodila časna sestra pjesnikinja Anka Petričević. Idemo u Imotski, kulturno središte, rodni grad pjesnika Vlade Gotovca i Dinka Štambaka, u kojem se prema legendi nalazi grob Hasanaginice, istoimenog lika jedne od najljepših svjetskih balada. Taj grob nalazi se na litici Modroga oka s kojega pogled doseže prema drevnoj Gorici, gdje se danas nalazi i Franjevačka arheološka zbirka, koja svjedoči o najstarijim riječima.

Ispred ugledne imotske gimnazije nalazi se bista Vlade Gotovca, rad akademskog kipara Ivana Kujundžića.

Na istočnom rubu Imotskoga polja smješteni su Drinovci, rodno mjesto A. B. Šimića. Nekropola stećaka Radimlja u Stocu kulturni je spomenik i mjesto je inspiracije knjige pjesama Kameni spavač pjesnika Maka Dizdara.

Sva ta mjesta u jednu su ruku svojevrsni spomenici riječi koje su nastajale od najstarijih vremena i koji nas povezuju s prekrasnim kulturnim poetskim blagom. Nadohvat ruke. Na njima se sastaje prošlost i sadašnjost. I u njima zrcali smisao.

***

Danas živimo u obilnoj stvarnosti. Posjedujemo mnogo toga. Među ostalim, mnogo digitalnih alata, mnogo raznovrsnih sadržaja, mnogo knjiga. Mnogo posjedujemo. Želimo biti sigurni. Pa ipak, već se dulje govori o krizi čitanja, osobito s obzirom na nove, digitalne medije. Kada se pak govori o čitanju, uglavnom se misli na prozu, ponajviše na romane. Je li pjesništvo utihnulo, da parafraziramo Gadamerovo pitanje, i je li ono izgurano na margine čitateljskih interesa, ili pak nikada nije ni imalo široku čitateljsku publiku? Ako je ekskluzivno, po čemu je takvo? I čemu pjesnici u oskudnim vremenima, da ponovimo pitanje drugog velikog filozofa, Martina Heideggera, nasloniv se na čuveno njegovo predavanje koje je održano „u uskom krugu“ 29. prosinca 1946. u povodu dvadesete obljetnice Rilkeove smrti.

***

Uza sve, valjalo bi spomenuti i kako zacijelo nema na kugli zemaljskoj mjesta koje nije posebno. Možda, posebno lijepo. Mjesta i krajevi, države, područja i narodi razlikuju se zacijelo po svojemu odnosu prema sebi samima. Vrijedni smo onoliko koliko smo uređeni i uredni. Imotski ima veliku i bogatu tradiciju njegovanja svoje kulture kroz svoje obrazovne  i crkvene ustanove, časopise, suvremene medije, manifestacije, istaknute pojedince i kulturne institucije. Među potonjim zasigurno se ističe Knjižnica Don Mihovil Pavlinović sa svojom  tradicijom u trajanju više od 150 godina.

***

Novi knjižničin portal Kolajna - Mjesto koje spaja, sastojat će se od informacija i prikaza kulturnih i kultnih biljega s puta po Imoti. Prigoda je to za ponudu velikog kulturnog potencijala. Nadamo se da će biti inspirativan, poticat će kulturu čitanja, njegovanja, promicanja blaga riječi. A čemu čitanje poezije? Ono nam, nama samima, pokazuju put do nas samih. A to je ono najvažnije.

Ljubica Benović

 

 

 

 

 

 

 

GALERIJA SLIKA


POVIJEST 155 GODINE TRADICIJE GRADSKA KNJIŽNICA DON MIHOVIL PAVLINOVIĆ

Želim znati više o povijesti →