Podijelite na Facebook
Don Marko Kristić
Još jedan veliki imotski jezikoslovc, don Marku Kristić iz Zagvozda, svoje je rječnike sastavio prije propasti Mletačke republike 1797. Rječnici su trojezični, jedan je latinsko – talijansko – hrvatski, a drugi je hrvatsko – talijansko – latinski i treći je talijansko – latinsko – hrvatski rječnik. O autoru ovih rječnika don Marku Kristiću znamo da je bio iz Zagvozda, a bio je župnik u Kokorićima, gdje se spominje 1788. i Brelima, gdje se spominje 1801.
U svojoj oporuci koja je sastavljena u Brelima 29. III. 1810., dok je bio župnik Brela spominje svoje knjige, a među njima su se nalazila i dva rukopisna rječnika, koje je netko od don Markovih baštinika darovao nekom franjevcu ili svjetovnom svećeniku, a ovaj ih poklonio arhivu franjevačkog samostana u Imotskom, gdje se sada nalaze.[1]
Vrijednost ovih rječnika je što je autor u njima zabilježio sve riječi, koje je čuo u živom narodnom govoru Imotske krajine, a njemu su bile poznate. Među njima ima riječi koje nema Akademijin rječnik. U njima ima i takvih riječi za koje imotski rječnici pružaju najstariju potvrdu ili svjedoče da su se upotrebljavale u drugoj polovici XVIII. stoljeća. Ovi rječnici su sa stajališta hrvatskog jezika vrijedni pažnje, jer, iako nisu dovršeni, ipak pružaju mnogo korisne građe za proučavanje povijesnog razvoja hrvatskog jezika.[2]
U rječnicima ima riječi, koje su stranog podrijetla, a one su odraz raznih kulturnih utjecaja, koji su se na području Imotske krajine ukrštali i kojima je i sam autor rječnika bio izložen. Ove rječnike, iako nedovršene trebalo bi objaviti, jer sadržavaju staro jezično blago Imotske krajine i župa u kojima je don Marko župnikovao.
[1] Kosor, Marko, Dva trojezična rječnika nepoznatog autora iz 18. stoljeća, RAD, knj. 14 = knj. 344, Zagreb: JAZU, 1966., str. 257-339.
[2] Kosor, Karlo, Rukopisni rječnici Imotskog samostana, Grad na gori, br. 1, Imotski: Franjevački samostan, 1980., str., 20.-22.
Marija Jović