Podijelite na Facebook
Od Grubanca Hlapčića Imoćanina - prvog pisca Imotske krajine na stećcima preko inkunabula Cosima de Medicija, pa fra Šimuna Gudelja i biskupa Imoćanina fra Paškala Vujčića do internet revolucije i digitalizacije, imotska knjižnica je 154 godine rasla, narasla i danas je to što jest. Iz tiska upravo izlazi opsežna monografija Gradska knjižnica "Don Mihovil Pavlinović" (1868.-2022.), kojoj sam ujedno i autorica. Autor jednog poglavlja je i Milan Glibota, autor pogovora je Josip Jović. Autori spektakularnih fotografija među ostalim su Zoran Jelača i Mijo Zidar. Hvala Školskoj knjizi - Anti Žužulu i glavnoj urednici Miroslavi Vučić.
"Knjižnice su čarobno mjesto koje čuva sabranu mudrost naše civilizacije i nije važno gdje je knjižnica smještena u samostanu, u privatnoj kući ili najljepšoj arhitektonskoj građevini. "Uvijek sam zamišljao raj kao neku vrstu knjižnice", govorio je argentinski književnik Jorge Luis Borges. O važnosti knjižnica, od samostanskih i narodnih do gradskih, školskih i nacionalnih, i u nas i u svijetu, pisali su mnogi no malokoja se knjižnica u Hrvatskoj može pohvaliti ovakvom monografijom... Dr. sc. Mariji Jović valja zahvaliti na gorljivoj inicijativi te autorskom i priređivačkom maru uloženome u nastanak ove monografije. Na ponos Imoti i cijeloj Hrvatskoj." Iz predgovora dr. sc. Ante Žužul.
Gradska knjižnica "Don Mihovil Pavlinović" (1868.-2022.)
Spomenik kulturi življenja u Imotskom.
Tradicija čitanja i žeđanja za knjigom pretočena u sveobuhvatnu monografiju od prapočetaka pismenosti na području Imotskog do digitalnog doba i vremena, kada roboti preuzimaju posao. No knjiga ostaje. Monografija tako, prikazuje istinski Imotski u kojem je Narodna čitaonica Imotski osnovana 1868., nakon prvog imotskog pisca Grubanca Hlapčića Imoćanina i njegovih prvih pisanih zapisa na stećcima. Zahvalna sam ljudima koji prepoznaju moj osobni obol stvaranja jedne ugledne institucije 2006. iz vremena kada je, nakon narodnjačkog preporoda i glasovitog govora Don Mihovila Pavlinovića 1870. "Besjede na slavu imoske čitaonice", 80.-ih i 90-ih egizstirala kao neugledna ustanova u neuglednom sobičku. Danas, imotskog labuda u estetskom, edukativnom, odgojnom, kulturnom i znanstvenom smislu, na ponos svima nama. Hvala mojoj dragoj prijateljici i urednici gospođi Miroslavi Vučić, koja je, kako kaže, knjigu uredila za Mariju - zlatno, bijelo i elegantno . Hvala direktoru Školske knjige g. Anti Žužulu, koji se i osobno, onako ljudski unio u stvaranje jednog ovakvog djela, dajući mi kao autorici veliku podršku. Ali veliki ljudi po običaju samozatajno rade i tiho nastavljaju prema novim horizontima. I sama ću tako, s novim jutrom prema novim životnim i profesionalnim ciljevima, prije svega zahvalna na dobrim ljudima koji me okružuju.
