Dragan Despot pred imotskom publikom izvodi
monodramu „Na rubu pameti“, autora Miroslava Krleže
Dragan Despot
Koncert u povodu
Sv. Barbare, Majda Goluža razveselila imotsku
publiku
IMOTSKI – Dani kulture u Imotskom, nakon
kratkootrajne ljetne stanke ponovno se bude u
Imotskom. U povodu blagdana Sv. Barbare u nedjelju
navečer nakon svete mise pred imotskom publikom u
crkvi Sv. Franje nastupila je violinistica splitskog
HNK Majda Goluža uz klavirsku pratnju Irine
Nikolenko. Goluži je ovo već treći dolazak u Imotski
te je, kaže uvijek oduševljena prijemom publike.
Nastup Majde Goluže organiziralo je Pučko otvoreno
učilište Imotski uz suorganizaciju TZ Imotski te
Franjevačkog samostana.
Majda Goluža u umjetničkom zanosu
PUČKO OTVORENO UČILIŠTE
IMOTSKI
IMOTSKI – U povodu pedesete godišnjice smrti Tina
Ujevića u njegovom Imotskom u foajeu Pučkog
otvorenog učilišta priređena je
poetsko,glazbeno,likovna večer. Stihove Tina Ujevića
iz recitala za koji je izbor sačinio Ante Žužul pod
naslovom jednog od Tinovih stihova «Ove su riječi
crne od dubine» govorio je glumac Ante Šućur uz
violinsku pratnju Majde Goluže, inače violinistice
HNK Split.
Posjetitelji su mogli uživati i u portretima na temu
velikog Tina, a koje je godinama slikao i
prikupljao, kako bi danas imao cijeli ciklus
portreta, poznati likovnjak Vicko Kavelj.
Organizatori ovogodišnje 50. Tinove obljetnice;
Mladen Vuković, Marija Jović, Ante Šućur, Ante Žužul
i violinistica (prva s lijeva) Majda Goluža
Večer poezije Tina Ujevića
Gluzmac Pučkog otvorenog učilišta recitira Tinove
stihove
Majda Goluža pod budnim Tinovim očima
u suradnji s Centrom za strane jezike Split
organizira tečajeve stranih jezika, engleskog,
njemačkog, talijanskog i francuskog za srednjoškolce
te poslovne tečajeve.
Nakon izobrazbe kandidati će
dobiti verificirane diplome s mogućnošću upisa u
radnu knjižicu. Upisi su u tijeku i traju do kraja
rujna.
Pred kraj listopada u Pučkom otvorenom učilištu
održati će se potesko-književna večer. Mladen
Vuković urednik kulturnog programa radio Splita
predstaviti će i izdani CD na kojima se nalazi
poezija Tina Ujevića. Glumac Pučkog otvorenog
učilišta Ante Šućur u jednosatnom programu govoriti
će poeziju legendarnog Tina Ujevića.
Ante Šućur u trenucima koncentracije i pripreme za
predstojeću književno-poetsku večer
Regoč
Naš Stjepan neumorno radi na postavljanju
bajki na kazališne daske. Posljednja u nizu je bajka
Regoč, kazališna predstava s imotskom djecom čija ja
premijera bila 11. kolovoza u Kino dvorani.
Redatelj i glavni lik lik u predstavi "Regoč" je
Stjepan Brečič.
Plakat
Nestrpljivo čekanje pred vratima
Djevojčice Matea i Karla veselo čekaju početak
predstave
Detalji s predstave
Regoč
Vila
Detalji s predstave
Detalji s predstave
Oduševljena publika plješće Stjepanu i njegovoj
djeci
Lutonjica Toporko
Najnovija predstava «Lutonjica Toporko» autorice
Ivane Brlić Mažuranić HDD «Imokaz» održana je u Kino
dvorani Učilišta 21. lipnja u 20 h. Redatelj
predstave u kojoj je sudjelovalo četrdeset djece od
pet do deset godina je i voditelj HDD «Imokaz»
Stjepan Brečić. Tijekom stvaranja predstave, kaže
nam Stjepan izmijenilo se i osamdeset djece.
Predstavu je scenski osmislila imotska slikarica
Vesna Ujević.
Slijedeće na repertuaru HDD «Imokaz» je predstava
«Regoč». Regoča će glumiti sam voditelj «Imokaza»
Stjepan Brečić.
Brižno razbijanje treme voditelja Imokaza prije
predstave
Posljednje instrukcije prije nastupa
Detalj s predstave
29. "IMOTSKA SILA" 2005.
-06. srpnja, HNK Osijek "Bez trećega", autora Milana
Begovića, samostanski dvor - kod fontane, 21 h
08. srpnja, monodrama "Oprosti Stipe", autor glumac
HNK Split, Ilija Zovko, 21 h
10. srpnja, HNK Split "Mjesec Alabame",
cabaret predstava HNK Split Arijana Čulina, Trpimir
Jurković, Hari Zlodre, 21 h
TJEDAN DOMAĆEG FILMA REDATELJA, ANTUNA VRDOLJAKA
12-13. srpnja, Glembajevi, Kino dvorana, 20 h
15-16. srpnja, U gori raste zelen bor, Kino dvorana,
21 h
18-19. srpnja Ljubav i poneka psovka , Kino dvorana,
21 h
20. srpnja, okrugli stol; "Vrdoljak s građanima",
Mala dvorana Učilišta, 20 h
23. srpnja, koncert Zagrebački gitarski trio (Darko
Petrinjak, Goran Listeš, Istvan Roemer), samostanski
dvor, kod starog cedra; 21 h
Pokrovitelj: Grad Imotski, Ministarstvo kulture i
Splitsko-dalmatinska županija
Generalni sponzor: TZ Imotski
Medijski pokrovitelji: Radio Imotski i TV Jadran
Dvadeset deveta po redu "Imotska sila" govore već o
jednoj solidnoj tradiciji koja je postala
nezaobilaznim dijelom i čimbenikom kulture ovoga
grada pa i cijele Imotske krajine.
Od početka su "Sila" zamišljena kao oblik
reafirmacije imotske kulture i kulturnog
stvaralaštva vezanog za Imotski, ali i kao jedan
mali prozor u ono što se događa na hrvatskom, a po
mogućnosti i na širem kulturnom planu.
Prezentirajući kulturne sadržaje prezentiramo i
zanimljive prirodne prostore ovoga kraja, sada u
funkcijiumjetničke igre.
Organizatori su se tim načelima očito rukovodili i
ove godine. Program nije prebogat brojem priredbi,
ali je dovoljno kvalitetan i atraktivan kako bi
privukao zanimanje domaćih ljudi i gostiju. Susreti
su na skalinima i trgovima u društvu i pod budnim
okom nezaobilaznog i nenadmašnog našega Tina,
velikana hrvatske poezije.
Podsjetit ćemo se na ciklus filmova ponajboljeg
hrvatskog filmskog redatelja rođenog u ovom Gradu s
čijim je kamenom i ljudima ostao trajno i čvrsto
vezan. Kazališna gostovanja iz Splita i Osijeka
odnosno glazbena iz Zagreba upotpuniti će naš ukupni
doživljaj i razgaliti duge tople noći.
Josip Jović
Bez trećega
Drama "Bez trećega", autora Milana Begovića prva
premijera je izvedena u Samoboru, 11. rujna daleke
1931. potom 14. listopada 1941. 25. listopada 1952.
te 30. listopada 1969. god. Najnovija obrada drame,
premijerno je izvedena 7. travnja 2004. god.
Redatelj drame, zaslužan i za odabir glazbe je
Velimir Čokljat.
Drama izvedena 06. srpnja označila je početak
dvadeset devetih po redu "Imotskih sila"
Milan Begović-dramatičar, romanopisac, novelist,
pjesnik, esejist, putopisac, feljtonist. Gimnaziju
je pohađao u Splitu, od 1894. studirao je s
prekidima prirodoslovlje u Zagrebu te romanistiku i
slavistiku u Beču, gdje je 1903. god. diplomirao.
Predavao je u splitskoj i zadarskoj gimnaziji. Potom
se profesionalno vezao uz kazalište, 1910. god. kao
dramaturg i redatelj u Neue Wiener Buhne. Povremeno
je režirao u Zagrebu i Novom Sadu te sudjelovao pri
osnutku zemaljskog kazališta u Sarajevu. U Zagreb se
preselio 1920. preuzevši profesuru književnosti i
glume u glumačkoj školi. Nakon umirovljenja
povremeno je boravio u svom dvorcu Bisagu kraj
Svetog Ivana Zeline.
Znakovi za najmanje
"Znakovi za najmanje" naziv je predstave za djecu
dječjeg kazališta "Smješko" iz Zagreba koja se 24.
svibnja, u 18 h prikazala u Kino dvorani.
Djeca se svakodnevno susreću s mnoštvom prometnih
znakova. U njihovom šarenilu ponekad je teško
prepoznati i zapamtiti njihova značenja. Cilj
predstave je djeci na jednostavan način kroz igru i
zanimljive situacije istaknuti važnost pravilnog
ponašanja u prometu.
Glavni lik predstave je semafor koji neumorno prati
promet na raskršću. On djecu upoznaje sa svojim
prijateljima, prometnim znakovima, i pokazuje im
kako oni pomažu djeci. Kroz zanimljive i edukativne
situacije u predstavi prometni znakovi postaju
dječji prijatelji i čuvaju ih od nepotrebnih
opasnosti. Predstava je namijenjena djeci
predškolskog i nižeg školskog uzrasta.
Plovidba ka novom
iskustvu
U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta u galeriji
Učilišta upriličena je izložba dubrovačkog slikara
Josipa Škerlja.
Više od dvadeset godina Josip Škerlj se pripremao
slikati jedra.Još od malena privlačila ga je
životvornost i simbolika jedara, baš kao i simbolika
i libido vjetra, mora plovidbe, i to one plovidbe u
kojoj se traga za nepoznatim i za adrenalinom
pustolovine, a zasigurno, u konačnici i za samim
sobom;za postizanjem mira i spokoja na spasonosnim
obalama neke vlastite itake.
Ništa neobično za slikara koji u svom umjetničkom
radu voli česte odmake i mijene isto tako ne i bez
razloga u propitkivanju dubljih razina smisla. I
vjetar(zrak) i voda (more), i u fizičkom i u
duhovnom pogledu osobito su nam važni. U fizičkom
svijetu oni presudno uvjetuju način i kvalitetu
našeg biološkog preživljavanja. U duhovnim sferama,
pak novo je značenje kozmogonijsko: ONI SU SIMBOLI u
kojima se objedinjuje zemaljsko (u vremenu) i mitsko
(u vječnosti) oni su znakovi i počela spajanja i
dozrijevanja, osjetilne prispodobe u kojima su
izvori života ali i sredstva (pr)očišćenja i
središta obnavljanja (i gomilanja energije koja će
se jednom negdje svakako pojaviti).
Vjetar (muški, aktivni element), moćni čarobnjak
sablasti, divlji duh koji svojim silovitim
(ali i tihim i blagim) zamasima popunja prostore nad
iskonskim vodama, zbog svoga neukrotivog gibanja,
promjenjivosti svoje nabujale snage i mnogostruke
brojnosti svojih lica koja su sva drukčija i
međusobno različita, simbol je nepostojanosti,
nestalnosti promjena, ali i simbol uništenja i
bezumne elementarne sile kojom vladaju Titani (a
koju određuje njihova silovitost i zaslijepljenost).
Istovremeno on je i božanski vjesnik, sinonim
životnog daha božjeg Duha, magični prijenosnik i
mitski posrednik između neba i zemlje,
neprikosnoveni vladar u prostorima zraka koji je i
sam po svojoj fizičkoj i duhovnoj određenosti jedno
od osnovnih kozmogonijskih počela.
Nasuprot nestalnom vjetru, voda (ženski, pasivni
element) je materia prima; ona je praocean, izvor
života ali i smrti, jer ona stvara i razara. I njeno
je fizičko biće mnogovrsno i sasvim različitih lica.
Od umilne podatne rose ili tople i sipke proljetne
kiše do opake mase vihorom zapjenjena mora proći će
kaplja vode dug i složen ciklički put (znamo je kao
bistru proljetnu vodu, tekućicu i stajaćicu, duboku
usnulu živu i mrtvu suzdržanu, krotku, zaleđenu i
silovitu vodu, more, ocean, rijeku, potok, jezero,
mutnu prljavu i nemirnu vodu, snijeg, mraz, inje,
kišu, grad, posvećenu vodu,mliječnu vodu u kojoj se
budi libido, itd, a svaka od njenih odvojenih
agregatnih stanja očitovat će i simbolizirati drugu
razinu egzistencijalne zbilje (i smisla).
Plovidba morem uvijek je vezana uz avanturu i uz
izloženost pogibelji koja proizlazi iz promišljanja
vode kao simbola nesvjesnih energija bezobličnih
sila duše i tajnovitih i nepoznatih motivacija.
Ali ploviti znači isto što i tragati. U tom smislu
plovidba je potraga za novim iskustvima mnogo više i
prije nego li za pukom promjenom mjesta;ona izražava
duboku želju za unutrašnjim mijenama onoga koji
plovi, a motivirana je njegovim spoznajnim i
duhovnim potrebama ili naprosto materijalnim
razlozima…
Svoju ponesenost neukrotivom energijom i libidom
vjetra te nepredvidljivom ali iznimno potentnom
snagom mora kao i uzbuđenjem pustolovine (plovidbe)
koja je u tijeku, Škerlj je prenio i ugradio u slike
koje su pred nama, ali on to nije učinio hladno,
analitički trijezno i racionalno, učinio je to s
poetskom proživljenošću i metaforičnim jezikom koji
sav buja simbolikom.
Zato aktualna viđenja jedara u vjetru i na moru,
nisu tek zrcalo možebitnih činjeničnih stanja ili
radnji koje se događaju; one su srh koje uzbuđenje
sudioništva u doživljavanju i gledanju takvih
događanja ili radnji nužno izazivlje, pa je njihovo
simboličko, znakovno i metaforično – obavijesno
tkivo i zanačenje, usklađeno s ikoničkim slojem i
slikarskim postupkom- razigranom i ugrijanom paletom
kompozicijskom nekonvencionalnošću i dinamikom
duktusa za koje se može reći da su tipično
škerljevske- prokrvljeno i živo.
Očigledno u svom dugogodišnjem promišljanju navedene
tematike naš slikar je pronašao (odgovarajući kod)
put kojim će na pravi način u vidljivu i stbvarnu
materijalnost tvari usidriti kononativne sfere
nevidljivih, nematerijalnih refleksija. Na vlastito
zadovoljstvo,
a na našu radost i uživanje.
Antun Karaman
Hrvatski božićni
običaji
U zapisima o hrvatskim božićnim običajima često
se bilježi da vrijeme predbožićnih priprema počinje
rano, i to već na blagdan Svih svetih (1. studenog)
koji se naziva u narodu kao Prvi Božić. Nakon toga
slijedi niz blagdana koji stvaraju predbožićno
ozračje. Prosinac mjesec posebno je prepun raznih
događanja vezanih za crkvene i svjetovne običaje
koji pridonose božićnom ugođaju a koji čine
jedinstvenu cjelinu s Božićem kao glavnim vjerskim i
tradicijskim blagdanom.
Božićni običaji - pod tim se ne misli samo na
običaje na sam dan Božića, nego na cijeli skup
raznih događanja vezanih uz pojedine dane, počevši
od početka prosinca tj. od prve nedjelje Adventa pa
do svetkovine sv. Tri kralja.
Humanitarno-edukativna predstava,
„Udala se Joka Šimunova“
U subotu, 23. travnja u organizaciji Pučkog
otvorenog učilišta, Ilco Stoma kluba, Udruge
invalida Imotske krajine te KUD Proložac u kino
dvorani prikazana humanitarno-edukativna predstava,
„Udala se Joka Šimunova“. Cjelokupan prihod od
ulaznica otišao je račun Ilco Stoma kluba, koji
okuplja oboljele i izliječene ljude od karcinoma.
Ovom akcijom još jednom je potvrđena humanost na
djelu. Po tko zna koji put udružili su se oni koji
trebaju i oni koji žele pružiti pomoć.
Nakon predstave svi prijatelji Učilišta te članovi
spomenutih Udruga okupili su se na prigodnom
domjenku u foajeu Učilišta. Tom prilikom
predsjedniku KUD Proložac Ivanu Maršiću, predsjednik
Ilco Stoma kluba, Željko Meter uručio je zahvalnicu
te prigodni poklon.
Posljednja u nizu izložbi u
galeriji Pučkog otvorenog učilišta je slikara iz
Ljubuškog, Ivana Hercega.
Metafizika zavičaja
Rijeke, jezera, brda, kamenje, nebo, starinske kuće
i crkve, šipak i smokva, križevi i topole, čempresi,
oluje, smiraji, Rastok, Prolog, Trebižat… To su
najčešći motivi ove nove (osme), imotske samostalne
izložbe Ivana Hercega poznati i sa ranijih
Hercegovih izložbi. To su motivi njegova i našega
zavičaja, zemljopisno određenog prostorom između
Biokova i Čvrsnice, između Cetine i Neretve. U
središtu tog zavičaja kraška polja i rijeke
ponornice. Zavičaj je naše ishodište, ono prvo što
smo ugledali i spoznali i to nosimo cijeli život,
kao to Ivan Herceg nosi zavičaj u svojim slikama.
Promatrajući zavičaj vraćamo se praiskonskom,
gledamo isto ono što su gledali naši preci,divimo se
i strahujemo pred istim slikama. I kao da na taj
način pokoljenja međusobno komuniciraju. Herceg je
pejzažist, slikar prirode, mrtve i žive, on je
prirodom impresioniran, gotovo opijen. No to nije
realistično, fotografsko slikarstvo, ima u njegovim
slikama lirike i metafizike, njegova priroda ima
svoju i njegovu dušu. Priroda je dio nas baš kao što
smo i mi dio nje, što prečesto, u tehniciziranom
svijetu, znamo smetnuti, ali zato postoji umjetnost
da nas na to podsjeti. Promatrajući Hercegove slike
nekako i sami od ravnodušnih promatrača postajemo
umjetnicama. Gledajući ove izloške, imamo dojam kako
nisu nastale preslikavanjem prirode, prenošenjem
formi i boja na platno, nego kao da su nastale u
snu. Izmjenjuju se dojmovi sklada i kaosa, mira i
kretanja. Priroda je dinamična, ona se mijenja,
igra, govori, kreće, zove nas i prijeti, nekad je
vedra nekad tmurna.
Iako je bez formalnog slikarskog obrazovanja, za
njega to nije hendikep. Zanatom je ovladao, ali ga
je umjetnički prevladao. On slika po nadahnuću i po
nekoj unutarnjoj potrebi, zato su mu slike
iskrenije. Iako je, kako su neki kritičari
primjetili, još u fazi traženja (a koji umjetnik to
nije cijeli život) slike Ivana Hercega su lako
prepoznatljive, kako po motivima, tako i po stilu,
koji je nekako osobit, svoj. Slika živim, jakim
nijansiranim bojama sa naglašenim smislom za
krajolike kao i za detalje.
Iz predgovora Josip Jović
|
Vijesti