NOVE KNJIGE
Strikanove buleskarije, treće dopunjeno izdanje
sveučilišnog profesora Anđelka Mrkonjića te Markovi
konaci, autora Cvitana Milasa dvije su knjige
izvornog imotskog humora koje su predstavljene u
Gradskoj vijećnici.
O knjigama uz autore je govorio i novinar i
publicist, urednik kulture na hrvatskom radiu, radio
Splitu, Mladen Vuković.
-Imotski je odavno dokazao kako je prijestolnica
hrvatskog humora. Ima taj humor, upravo s ovih
prostora neku svoju draž i pouku, kazao je Mladen
Vuković.
Satiričke isječke iz promoviranih knjiga pred
mnoštvom imotske publike kazivao je glumac Ante
Šućur.
Cvitan Milas, Mladen Vuković, Anđelko Mrkonjić, Ante Aračić
Gradska knjižnica "Don Mihovil
Pavlinović"
Evo nas napokon samostalne i odvojene od Pučkog
otvorenog učilišta!
Imotski je dobio Gradsku knjižnicu "Don Mihovil
Pavlinović". Iako se još nalazimo u zgradi Pučkog
otvorenog učilišta, A. Starčevića 7, u čijem je
sastavu knjižnica godinama bila to bi se uskoro
trebalo promijeniti. Naš prostor biti će u velebnoj
zgradi, pravom spomeniku kulture, "Domjanovoj kući".
Novoobnovljena Domjanova kuća u kojoj je smještena
knjižnica Don Mihovil Pavlinović
Ulica Kralja Zvonimira 1
Unutrašnjost knjižnice
ANTOLOGIJA HRVATSKOG PJESNIŠTVA
Josip Pupačić
I GLEDAM MORE
I gledam more gdje se k meni penje.
I slušam more, „Dobro jutro“,veli
I ono sluša mene. Ja mu šapćem.
„O dobro jutro more“-kažem tiho
Pa opet tiše ponovim mu isto.
I more sluša,sluša, pa se smije
Pa zlati, pa se smije, pa se penje
I gledam more, gledam more zlato.
I gledam more gdje se k meni penje.
„I dobro jutro, kažem, more zlato“
„I dobro jutro, more“,more kaže
I zagrli me more oko vrata…
I more i ja, i ja s morem, zlatom
Sjedimo skupa na žalu vrh brijega,
Smijemo se, smijemo se-moru.
***
Džore Držić (1461-1501.)
LOVAC LOVEĆI, DIKLICE
Lovac loveći diklice,
S kragujcem drobne ptičice,
Bješe t mi gorko sunačce
Ter iskah hladne vodice.
Ištući hladne vodice,
Nađoh si mlade diklice,
Gdi beru cvitak ružice
Ter sebi viju krunice;
Imahu luke rožance
I s perjem zlate strelice.
„Smirno se molim, diklice,
Pridrage moje sestrice,
Jeda gdi znate vodice napojte vaše služice“
***
Petar Hektorović (odlomak iz fototipskog izdanja,
1568.)
RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE
Treti dan
Dokle užinaju pojdoh posiditi
Pri moru na kraju ter se stah čuditi
Da su ljudi mnozi vidjeti priprosti,
Zlorušni, ubozi, a imaju dosti.
Jer s takimi ljudi budu pribivati
Razum, pravi sudi, i njih odivati.
Kripost š njimi zato otajno pribiva
Kakono i zlato ko zemlja pokriva.
Mnimo da ne umiju koliko ugarci,
Kad riči prosiju, tot veli mudraci.
I vide se izvan u tisknu živinju,
Iznutra budu stan čudnom uminju.
Čul si Diojena, ki blaga ne imiše,
Bačva nezadnjena kojemu stan biše,
Ter mu zavijaše Aležandar cesar,
Jer u njem vijaše kriposti velik dar.
Zato kad ustaše, jah jim govoriti:
Svaki vas kazaše ne vele umiti
Ter me ste varali, je l pravo toj, vite,
Zač neg ste kazali, vele već umite.
Toj su potvardile vaše pisni one
Ke mi vele mile u sarcu još zvone,
Ke mi će uzrok bit, da vas ću želiti
I s vami češće it kudgod se voziti.
***
Tin Ujević
ODLAZAK
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
U srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
Spomenag Brača, Imotskoga.
I bljesak slavna šestopera,
I miris (miris)kalopera.
Tamo, tamo da putujem,
Tamo, tamo da tugujem;
Da čujem one stare basne,
Da mlijeko plave bajke sasnem;
Da više ne znam sebe sama,
Ni dima bola u maglama.
Daljine, daljine...
Spomenak Brača, Imotskoga...
Dinko Ranjina
O ZVIZDE LJUVENE
O zvizde ljuvene,
Gdi ljubav sve drži sve strile ognjene
Nijeste li vi oni
Tatovi skroveni
Ki srce ukrasti hotjeste jur meni?
Nijeste li one vi,ke vašim pogledi htiste
Plam užeći,
U komu goreći
Srce mi na konac huda smrt odredi?
Odnim,te za malo
S mene plam taj vrući da ne bi skončalo
Kao godi jur mene vaše toj nemilo
Činjenje i dilo,
Pak srce vrat,te mi ko ukrast nebogu
Htiste mi,bez njega er živit ne mogu.
Ivan Gundulić
DUBRAVKA
lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kom sva blaga višnji nam bog je do
uzroče istini od naše slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata,svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti
A.B. Šimić (slobodni stihovi,
jesen 1917.god.- ožujak 1920.g)
ŽUTA SJENKA
Mojoj majci
Žuto lice:umiranje jeseni.
Ruke mole pred mojom sudbinom.
Oči mene gledaju
Zagonetku svojom krvi hranjenu.
U očima dugog bola odbljesci
Mene svrate s mojih cesta
K njoj.
Ja sam opet dijete
Žutom licu,kosi,očima.
Večeri što idu mirno kroza čula.
Sni duboki ko jezera!
Jutra i blizina njena pored mene!
Ona dođe k meni tiha kao stvar,
Budi tamnu šumu mojih snova.
Ja se smiješim:
Ponad njene glave stoji i sja meni
Jedno veliko crveno sunce.
PREOBRAŽENJA (1920.god.)
OPOMENA
Čovječe pazi
Da ne ideš malen
Ispod zvijezda!
Pusti
Da cijelog tebe prođe
Blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
Kad se budeš zadnjim pogledima
Rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
Mjesto u prah
Prijeđi sav u zvijezde!
Janko Polić Kamov
U MRTVOJ NOĆI
U mrtvoj noći, gdje misli zuje zrakom
Plamisajuć u noći
Na ledna stakla,što mraz ih štrapa bijeli
Uperih svoje oči.
I gledam, gledam, a aveti tišine
Zapodjele su kolovoz Tihano sve je ko mrtvo, vječno
nebo
Bez oblačine,golo.
A oči blude i gleđu-dugo gleđu
U one slike crne
I motre usne,što utisnute šute,
Sa kojih miso trne.
Ušesa kočim za jedan sami trzaj
I sve je nijemo…
O da sam dijete, tek klonuo bih glavom
Pa tad- zadrijemo
A glava bukti i poletava k zidu
Da tresnem njome-
Svet, svet je prasak-a blagosloven gospod
U miru svome!
S.S. Kranjčević
KO DAŠAK
Ko dašak svet i čist,
Kad mladi miri cvijet,
Ko sjajnog sunca blist,
Što vedri ovaj svijet
Ko anđeoski san,
Ko draga svetinja,
Tvoj mili sjaji dan,
Oj,dobo djetinja!
Životvor ti je plam,
Milolik ti je sjaj;
Ah, gledam te i – znam,Gdje je izgubljeni raj.
Citat iz knige „Saphin skok“,
autorice Erice Jong
"Ljudi se bave svojim vječitim preokupacijama:
ljubavlju, glađu, novcem, moći.
Pjesma dilazi na zadnje mjesto. Osim pjesnicima."
Aforizmi Ferde Kovača
„Ajde gledajte tuđa posla“
***
Ostavite malo sebe na ovoj zemlji da i drugi imaju
što ponijeti sa sobom.
***
Ne budite smiješni, nemojte starjeti.
***
Zakopali su nam ratne sjekire, sad se bijemo
štakama.
***
Posijte ljubav niknut će budućnost zaborava za
voljene.
***
Sve podajte da od sebwe ne biste nešto tražili.
***
Kad vam ljubav prolazi naklonite se - možda će naići
Vaša.
***
Provjerite znate li brojati odbrojano.
***
Jednakost je zadovoljena:i pametni i glupi se
zaljube na isti način.
***
Kad bi ljudi znali gdje raste ljubav i radost ne bi
sijali mržnju.
***
Ništa ti nisam rekao, a ti mi ispriča šuteći.
***
Ako ljubav ne završi kao biologija, onda je
patologija.
***
Dijelite što više, ionako Vam neće vratiti.
***
Zamislite Vaše bogatstvo-dužni su Vam basnoslovne
svote.
***
Kukavica snese jaje u tuđe gnijezdo; hrabri se
gnijezde na tuđim jajima.
***
Jedinke čine svijet, a svijet nije jedinstven.
***
Prestiže puža i reče: Što ću sad od vremena?
***
Samoća rađa misli i nastaju djela; kad misli rađaju
samoću nastaje košmar.
Vidi, ja imam vremena. Ima li
vrijeme mene? Nastaju dileme.
***
Dođoh, vidjeh što ja to ne mogu.
***
Uspjeh je kad vidiš sebe, pa se prepoznaš.
***
Želje su mu bogate tako da ostvarivanje nema zašto
počinjati.
***
Današnjica: Dođi da vidiš kako ne vidimo nikoga!
***
Zanos je kad te vuku za nos.
***
Tako sam dugo ljubio da sam okračao.
Večer poezije Tina Ujevića
>>
Seminar o
internetizaciji knjižnica
Seminar o internetizaciji knjižnica organizirala je
Sveučilišna knjižnica u Splitu te hrvatsko društvo
knjižničara. Na seminaru sudjelovala je i knjižnica
Don. Mihovil Pavlinović.
Predavanje je vodila dr. Karen iz Haga
Suvremeno opremljene učionice gdje se seminar
održavao
Osim rada, seminar je protekao i u ugodnom druženju
Pjesme i aforizmi Jure Ujevića
Dugogodišnji djelatnik Pučkog otvorenog učilišta,
posljednjih deset godina i ravnatelj Učilišta, a
nakon tog voditelj knjižnice „don Mihovil
Pavlinović“.
Jure Ujević, iz zbirke pjesama «30 ljubavnih i jedna
imotska»
Tko zna
ne prezri
svoje mlade dane i ne obaraj pogled
taj krug na
vodi taj nestvarni san
sve su
idealne ljubavi apstraktne
ljudi smo od
krvi i mesa i činova
možda baš
ovaj trenutak živiš istinito
istinito
voliš a kasnije ćeš se kajati
puno je nebo
zvijezda život čarolija
čije te oči
prate gdje će se zaustaviti pogled
u čijem srcu
značiš tvrđ ljubavi
kome si sunce
što obasjava ozračjem
misli koje
uvijek traže tračak sreće
ili ćeš kasno
na izvor radosti tko zna
rijeka
ljubavi se od izvora tokom razumijevanja
određuje
između obala života
===========================================
Kratkoća lijepih trenutaka
dan s tobom
rasipa se
na kratkoću
lijepih trenutaka
kao što se
svjetlost rasčlanjuje
u noć
tisućama zraka
naša je boja
emocija gotov čin
svaka slika
lijepa uspomena
u prolazu tek
koja riječ odbljesak duše
suodnos
čovjeka koji je pokušao
jer sve
postane stvar razumijevanja
kad ljubav
prođe kao cvijet
koji će dati
plod
i što smo
okrenutiji suncu
ozračjem
duha spoznat ćemo iznad
doseg
svjetlosti opće tako duši potrebite
jer ljubav je
ono što traje
i poslije
pepela a nije sjećanje
==================================
Slike koje traju
Taj bijeli
kamen i sivi lišaj što mu je nakit
I duša lovca
među hrastjem, jasenom i grabom
I zvijer što
vječno promiče ko misao oprtinom
I proplanak s
kojeg se vidi daleko niz Krajinu
I dim koji se
vije poput magličaste koprene
I siva i
bijela brda hercegovačka i imotska
U meke sutone
I duh Raosa,
Tina i Šimića i Štambaka u rogu
Vjetrogonja
To pomirenje
u nama i rujna tečnost vina
I ganga što
trese istrule tavane
I stari
drumovi i oštre stijene što sijeku tabane
I priče s
bauštela i priče s Antarktika
Iz prašuma
savana i Elizejskih poljana
I narikače i
zavodljive udavače i mlade grmuše
I srušene
mlinice i gumna na kojima igraju
Vile
zavodnice i zvuk dipala i gusala
I izvori
bistri na kojima piju konji vrani
I junaci iz
epskih pjesama
Te slike koje
stoje kakve jesu u mome narodu
Između plavih
prsiju Biokova i crvenih grudi
Zavelima
I pukao žulj
od truda i životna priča poput
Pelina
A grožđe
zrije žuto i vedro ko oko djevojačko
A miriše
smilje i bosilje po brežuljcima
Jure
Ujević
|
Knjižnica
- Knjižnična djelatnost