PUČKO OTVORENO UČILIŠTE - IMOTSKI  
NASLOVNA
O NAMA
KAZALIŠTE
GLAZBA
KNJIŽNICA
MUZEJ
GALERIJA
KINO
VIJESTI
KONTAKT

Učilište Imotski Galerija


Vicko Kavelj u okrilju voda

Ciklus slika zajedničkog nazivnika „U okrilju voda“ svojevrstan je hommage slikara Vicka Kavelja imotskim jezerima, čudima prirode, što svojom iskonskom ljepotom kamenim zagrljajem neba i vode ne ostavljaju nikoga ravnodušnim… Imotske suze biserne nad čije se oči naginju ljudi ne bi li ugledali svoja lica. U njima vile češljaju kose, bogovi iskaljuju munjama nakupljen bjesove, slikari oštre kistove, pjesnici metafore.

Tematika i prizor, trajni izazov slikaru koji im se sav svoj život predano vraća. Okom začuđenog dječaka, snagom zrelastvaraoca, otiscima duše za nas će pronaći nesvakidašnje kutke,neobično ih obojiti… Slikar i jezera se vole: tajnovito i bajkovito do bola, a ovaj kreativni krik, dug je i zavjet, oda vodama koje su ga tako vjerno poticale i pratile kroz život. Uči nas ljubiti zavičajnost.
Kavelj je vrstan kolorist impresionističke geste,potcrtane modro-ljubičasto-crvenim tonovima, ostvaruje prepoznatu paletu tako izbjegava zamke faktografskog i razgledničarskog koje uvijek vrebaju kad je u pitanju pejsaž. Bogat kolorit, zrela kompozicija, siguran potez i likovna čistoća odredila je Kavelju mjesto najtraženijeg slikara imotskih jezera.
                                        Mara Ožić-Bebek

Vicko Kavelj - ulje na platnu - Crveno jezero




Vicko Kavelj - ulje na platnu - Modro jezero



Tinovska karika

Uz imotska jezera,zavičajni Tin stalno je Kaveljevo likovno nadahnuće. Slikar se često vraćao „na kavicu“ Tinu, zavičajcu i visioncu,boemu i eruditu,misliocu i pjesniku, inspirirao se njegovim markantnim licem i držanjem, šeretskim i „monalizanskim“ smiješkom, gesti i šeširu, pronalazeći u njima neke dublje transcadencije, iznad svakodnevne prepoznatljivosti, hvatajući ga u realističkom i sve češće u toplom karikaturalnom ozračju snažnog umjetničkog dojma. I ovaj mali plavičasti, modernistički ciklus Tinovih portreta s ironičnim pogledima preko čaše i dima cigarete koji slute pozivnicu na odlazak u „malena mjesta srca moga“, u potrazi za sve jačom „nostalgijom svjetlosti“ Uspavanki iz Krivodola. U Tinovu obrisu okušavalo se čak stotinjak naših i svjetskih slikara i kipara, ali je Vicko Kavelj uspio ostati Tinov i svoj.
                                          Mladen Vuković


Vicko Kavelj - ulje na platnu - portret Tina




Galerija slika




Pepe i Ivica


U galeriji Pučkog otvorenog učilišta tijekom cijele godine upriličene su izložbe. Ovisno o vrsti izložbom se predstavlja jedan umjetnik s posve novom tehnikom ili grupa autora. U svakom slučaju zainteresirani građani, zaljubljenici u likovnu umjetnost u Učilištu imaju što vidjeti.




D. Bešenić, Kala 1, akvarel



D. Bešnić, Kala 2, akvarel



D. Bešenić, Čempresi, akvarel



D. Bešenić, Trg, akvarel



D. Jozić, Žumberak, akvarel



Gagik Manoukian, PUTOVANJE U EVROPU, ulje na platnu




Nina Acković, Poza, ulje na platnu






Ivan Lacković Croata



Dragutin Bešenić - akvarel



Josip Škerlj - Ulje na platnu



Majić - Akvarel - Splitska riva



Majić - Akvarel - Split


"Oda brodovima", Mišo Baričević od 23. do 30. kolovoza

Pitat ćete se pogledavši ove slike odakle toliko kamena, toliko težine, tromosti, odakle takva skučenost, klaustrofobičnost (takva teška likovna i metaforična struktura). Shvatit će to odmah onaj koji poznaje Grad što se piše velikim slovom i poznaju umjetnika. Takav zgusnuti izričaj logičan je plod njegove izraslosti iz Dubrovnika i njegovih zidina, modrih dubina prošlosti, brodova, ljudi i legendi o nekom dugom trajanju i nekom zaboravljenom životu. Umjetnik vezan konopima jedrenjaka, kistom natovarenim davnim pomorskim pričama, zarobljen u kamenom okviru rezbareći strpljivo stvara, gotovo se nadmećući s vremenom koji je taj posao radio stoljećima. Priča je to o jedrenjaku, galijunu,brodu,kako dubrovačkom tako i neretvanskom, gusarskom ili trgovačkom.

Jedrenjaci smireni, obgrljeni brigom okvira Baričevićeva su pobjeda nad silinom vječne borbe čovjeka i mora, broda i valova. On ih je ukrotio i prisilio da se izmučeni pod teretom vremenskih i sudbinskih oluja privežu uz kamene kolone, vrate se u porat u sjenoviti kantun staroga mula, gdje nema ni vjetra ni vala, u svoj modri mir, svoje odmorište, gdje će im zelena trava navući svilenu spavaćicu. Ponekad se okvir slike modificira prema oblicima jedrenjaka pa se čini da se ponosna karaka udobno smjestila u luk izloga na Stradunu. Nekad je to okvir scene, okvir noći, oluje, tragedije, zavjeta…a katkada okvir za bezbrižno valjuškanje hvalisavog jedrenjaka ili je to samo okvir za šapat dviju starih nonica dok stisnute jedna uz drugu čekaju zalazak sunca.

Sklad ustupa mjesto tenzijama napetosti kad se pak galijun prkosno izdigao, jedrom punim vjetra i slomio okvir, srušio ga, probio ga, krenuvši prema promatraču svom silinom svoje davne moći. Negdje je pak brod došao toliko blizu da se gotovo sudario s okvirom i ispunio ga potpuno, ne ostavljajući prostora za more, za zrak. Brod je izrastao u okvir i prerastao ga. Ponegdje nas mami i da dodirnemo njegovo drvo, provjerimo zategnutost konopa, uzmemo kormilo i podignemo sidro.
Drugi se put pospani leut bezobrazno pokazavši krmu narugao nama znatiželjnim promatračima i sljubio se sa svojom jednako uljuljanom drvenom družicom.
Reći će netko laki likovni izričaj;ljupko! Mnogi će umjetniku spočitati premalo slobode, nedostatak lakoće u pokretu…ali likovnost pred promatrača ne postavlja zadatke, promatranje podrazumijeva pravila, a ono što promatračko oko percipira,
a njegov mozak dekodira samo je iskrenost, umjetnikova istinitost, njegova želja da bude prepoznat, otkriven i nađen u tom konvoju jedrenjaka koji pričaju svoje priče ali i njegovu, jednakom snagom i uvjerljivošću. Visoko artikulirana likovna izvedba otkriva u svojoj osnovi majstorski crtež umjetnika i zanesenjaka, a naglašena skulpturnost, plastičnost i realnost, scenskog slikara i čovjeka teatra. Boje sna, sedefasto siva i sinje plava pak govore o slikaru sklonom liričnim izletima u emotivno.

Mišo Baričević rođen je u Dubrovniku 1951.god, gdje završava srednju školu.
Vrlo rano pokazuje zanimanje za slikanje, te sam i uz pomoć nekoliko dubrovačkih slikara (Mijatović, Masle, Trostman, Škerlj) stječe primjerenu slikarsku edukaciju. Dosad broji više samostalnih izložbi, nekoliko sudjelovanja na značajnim recentnim izložbama, kao i sudjelovanje u uglednim likovnim kolonijama. Živi i radi u Dubrovniku kao slikar u Kazalištu Marin Držić. Likovno surađuje sa scenografijama kazališnih predstava i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ogledao se kao scenograf, dekorater, likovni urednik i suradnik u likovnim listovima. Sudionik je mnogih uakcijsko-prodajnih i humanitarnih izložbi. Oslikao je mural na palači Sponza
(s Josipom Škerljom) za svečano otvorenje 44. Dubrovačkog ljetnog festivala.
Član je HDLU Zagreb.





Bačeno sidro



Ispod zidina


Razgovor ugodni



Marija Jović i Josip Škrelj



Društvo slikara; Mišo Baričević, Senka Ilić-Jukić i Josip Škrelj



Maja Peršen i Mišo Baričević



Čestitanja




Profesor likovnog odgoja Neno Čelan učenike sedmog razreda O.Š. Stjepan Radić doveo je da pogledaju ovu, kako je kazao, izuzetno zanimljivu i neuobićajenu izložbu
 


Na 29. "Imotskim silama" uz ostale sadržaje upriličeno je nekoliko likovnih izložbi. Trenutačno je na repertuaru u foajeu Učilišta izložba slika trojice velikih slikara.



Vasko Lipovac



Murtić



Prica


Umjetnici koji su izlagali u galeriji Pučkog otvorenog učilišta



Branko Modić, rođen u Sloveniji 1957. god. Obrazovao se u Vienu (Austria).
Član je HULU - Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu od 1990. god. i ULUPUH - Udruge likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti Hrvatske od 2001. god. Član je društva Wentworth Gallery, USA. Slobodni je umjetnik. Živi u Splitu.

U svom umjetničkom djelovanju preferira tehniku, suha igla (Drypoint) - ručni postupak graviranja za izradu ploče za duboku štampu. Crtež se urezuje u bakrenu ploču i povlačenjem igle metal se izdiže ivicom reza stvarajući uzdignuti greben, koji prilikom štampe daje karakteristične neoštre konture. Poslije urezivanja u metal, ploča se premaže bojom, koja se pri tome utrlja u udubljene linije, a površina ploče se čisto obriše.
Štampa se vrši ručnom presom koja se sastoji od dva čelična valjka koji se uzajamno pritiskuju, a između njih prolazi postolje preše sa pločom i papirom. Prilikom štampe ploča se duboko utiskuje u prethodno ovlažen papir. Postupak suhom iglom počeo se upotrebljavati početkom 15. st. Poznate gravure rađene ovom tehnikom su od Rembrandta, Picassoa, Kirhnera, Horsta Antesa i drugih

Raspelo

Branko Modic - Raspelo

Ivan Herceg – Metafizika zavičaja. Rođen je 23. lipnja 1967.god. u Prologu, Ljubuški. Nakon srednje ekonomske škole u Ljubuškom, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Mostaru. Izlagao je na više skupnih izložbi (Mostar, Međugorje, Čapljina, Široki Brijeg, Sarajevo…)
Prvi put izlaže u Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg s još dvoje mladih umjetnika. Izložba je nosila naziv Trolist. Sudionik je likovne kolonije u Međugorju. U hrvatskoj knjižnici u Ljubuškom, 2001.god. kao galerist organizirao je izložbu slika iz fundusa Art galerije Herceg, a na kojima su bili izloženi radovi 11 umjetnika.


Krajolik Rastoka


Anton Cetin rođen je u Bojani kod Čazme, 18. rujna 1936.god. Interes za umjetnost pokazuje od mladih dana. U Zagrebu polazi školu primjenjene umjetnosti gdje diplomira slikarstvo u klasi prof. Ivana Šebalja 1959.god. Nastavlja studij na akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1959-64.) te diplomira grafiku u klasi Marijana Detonija. Po prvi put posjećuje Pariz 1964.god., gdje se i nastanjuje 1966.god. Lik Eve nastaje u Parizu 1967.god. a 1968. Cetin se upušta u novu pustolovinu, prijelaz preko Oceana i trajni smještaj u Kanadi (Toronto).
Naziv Cetinove izložbe u galeriji Učilišta „Eva ptica cvijet“
O simbolu - Cetinova je slika svedena na četiri simbola. To su tri uočljiva simbola - žena, ptica, cvijet. Četvrto simboličko mjesto je doslovce mjesto to je neograničen prostor slike u kojem levitiraju i žena i ptica i cvijet.




Jure Ujević, dugogodišnji ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta. Rođen 10. rujna 1942. god. u Krivodolu. Umro je 12. ožujka 2004. god među knjigama najodanijim Jurinim prijateljima, u knjižnici Pučkog otvorenog učilišta. Diplomirao na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je član je Društva hrvatskih književnika od 1969. god. Za književno stvaralaštvo više puta je nagrađivan. Uvršten je u nekoliko antologija stihova, haiku pjesništva, humora i satire. Objavljene zbirke pjesama; Svanuće ljubavi, Zanosne tišine, Egzotični putnik, Ljubav može u vrijeme, Zavodnik, Prepoznati predjeli, Proljeće u duši, Trojanska mazgetina, Vatre Noći, 30 ljubavnih i jedna imotska.
Pored književnosti bavio se i slikarstvom. Na njegovim slikama prevladavaju motivi mediteranske naive. Slike s izložbe u povodu obilježavanja godišnjice smrti Jure Ujevića







Josip Škerlj - Jedra

 


Dinko Županović - Mrtva priroda
 



Željko Mucko - Cvijeće